📍Sinoć je u Centru za kulturu Danilovgrad izvedena izuzetna monodrama Aleksandra Dunića — ,, Monodrama: Dučićevi eseji o sreći i ljubavi”.
📍U tišini scene, Dunić je govorio odabrane odlomke iz Dučićevog djela „Blago cara Radovana“, osvetljavajući vječite teme sreće i ljubavi – onako kako ih samo Dučić zna, a Dunić osjeća.
📍Njegovo tumačenje nije bilo samo glumačko – bilo je lično, iskreno, proživljeno. Osvrnuo se i na stihove Disa i Šantića, donoseći ih publici sa dubokim poštovanjem i emocijom.
📍Poseban trenutak večeri bio je kada je govorio „Santa Maria della Salute“. Priznao je da je ovu pjesmu tek u potpunosti razumio i doživio sa 50 godina, kada su ga lične životne oluje natjerale da poeziju vidi dublje – ne očima, već dušom.
📍Podsjetio je i na nepravedno zapostavljenog Disa, čije riječi danas, možda više nego ikad, odzvanjaju istinom.
📍Na samom kraju, Dunić je izveo i „Hamletov govor glumcima“, koji je izazvao snažan utisak i pokazao da teatar, kada je iskren, ne poznaje granice između prošlosti i sadašnjosti.
📍Posebno je naglasio da glumci imaju odgovornost i privilegiju da udahnu novi život riječima velikih pisaca.
„Pisci možda više nisu među nama, ali dok god ih glumci govore – oni žive“, poručio je Dunić.
✨ Veče koje ćemo dugo pamtiti.
