Predavanje arheologa-konzervatora Boška Ikovića „Martinićka gradina sa okolinom“ održano je u Zavičajnom muzeju Danilovgrada u organizaciji Matice crnogorske Ogranak Danilovgrad.
Iz Matice ističu da je Iković objasnio koji je bio značaj tada plovne rijeke Zete za područje Danilovgrada i okoline u antičko vrijeme, te o običajima i načinu života u predrimskom i rimskom periodu, s namjerom da pokaže kontinuitet trajanja kulture, duhovnosti i državnosti naznačenog prostora. Objasnio je i nekoliko značajnih toponima koji ukazuju na način života na prostoru danilovgradske okoline sa nekoliko episkopskih sjedišta.
Prisutni su mogli da vide i snimak iz 1972. godine kada je ekipa na čelu sa profesorom Vojislavom Koraćem došla na Gradinu i počela prve istraživačke radove.
– To je bio jedan prilično zapušten prostor, mada i danas nije bolji. Imamo i jednu ekskluzivu. Zahvaljujući angažmanu kolege Stanka Jovanovića, došli smo konačno u posjed, samo u elektronskoj formi, dokumentacije koja je vezana za istraživačke radove na Gradini martinićkoj kroz dnevnike radova, fotografije i crteže i imamo obećanje da će se raditi na konkretnom materijalizovanju tih i drugih nalaza sa Gradine, jer ima i nešto malo keramike sa tog prostora u Beogradu, koja je u toku kampanje odnošena na arheološki tretman i konzervatorske operacije – rekao je Iković.
Iković je prisutnima predočio i skice lokaliteta
– Po svoj prilici, Gradina martinićka poslužila je kao pribježište, odnosno refugijum, u periodu VI i VII vijeka, prilikom čuvenih avarsko-slovenskih upada na teritoriju, između ostalog grada Doklee. Po svoj prilici, unutar zidina je bila stacionirana jedna značajna vojna jedinica koja je čuvala put. Podgrađe je bilo vjerovatno značajno naseljeno, jer imamo podatke o dvije nekropole, odnosno dva velika groblja koja su vrlo malo sondažno istraživana, a osim toga nema značajnijih tragova koji nam mogu ukazati na stanovništvo tog prostora – objasnio je Iković.
Unutar lokaliteta postoje indicije da je, ističe Iković, prema obimu loma ploča i količini fragmenata, teško da je Martinićka gradina mogla biti prirodnim putem razvaljena, već sve ukazuje na to da je uništena s namjerom.
– Jedna od radnih verzija, početna teza Koraćeva, je da bi Gradina mogla biti jedan od gradova koje je Nemanja porušio prilikom zauzimanja srednjovjekovne dukljanske države od strane Raške, a druga teza je da je rušenje ili razvaljivanje Martinićke gradine uslijedilo od makedonskog kralja Samuila – rekao je Iković.
Na prezentaciji je prikazana i 3D animacija pretpostavljenog izgleda Martinićke gradine.
